Povodom 21 - godišnjice od zločina u Štrpcima - otmice i likvidacije 19 putnika iz voza “Lovćen” na pruzi Beograd - Bar,  na zahtjev rodbine otetih, u Bijelom Polju je otvorena izložba umjetničkih radova koji su prispjeli na Konkurs za idejno rješenje Spomen obilježja žrtvama otmice, koje će uskoro biti izgrađeno u centru grada na Limu.

Obilježavnju godišnjice u galeriji JU“Kuća Ristoa Ratkovića” prisustvovali su brojni prijatelji i rodbina, autor odabranog rada Zlatko Glamočak , ministar MUP CG Raško Konjević, gradonačelnik BP Aleksandar Žurić i druge uvažene ličnosti.

Simbolično u trenutku zaustavljanja voza prije 21-nu godinu, tašno u 15 sati 54 minuta , molitvom i minutom ćutanja odata je pošta stradalim putnicima i onima koji u patnji za njima nijesu među živima. U ime rodbine i Foruma Bošnjaka obratili su se ragip Ličina i Mirsad Rastoder, a o umjetničkom rješenju za spomenik govorili su akademski umjetnici Abaz Dizdarević i Zlatko Glamočak.
-Predstavljeni radovi, umjetničkom simbolikom snažno podsjećaju da tragična sudbina putnika treba da bude znak trajne opomene, kazao je predsjednik Komisije za izbor umjetničkog rješenja Abaz Dizdarević.

Izrazivši nadu da će državne institucije konačno reagovati Ragip Ličina je ponovio.
-Tražimo da naša država reaguje i da pronađe kosti naših najdražih. Vrijeme je da se nađu nalogodavci, izvršioci i primjereno kazne za ovaj zločin, naglasio je Ličina, podsjetivši da se o porodicama otetih niko ne brine.

Mirsad Rastoder je istakao da nadležni iz tri države treba hitno da prekinu ovaj zločin u trajanju.
-Duge su noći porodica Štrbačkih žrtava. Duge i teške 21 godinu, sa mnogo trauma, rana i vapaja - da saznaju istinu, da dočekaju pravdu, posmrtne ostatke najmilijih i ljudsku solidarnost.
Upravo to, prepoznao sam na ovim radovima umjetnika koji su, svaki na svoj način ugradili dio svojih plemenitih osjećanja i stvaralačkog umijeća u preciznu formu odbrane ljudskosti na ovim prostorima.

Ovi ljudi, povišenog senzibiliteta, zaslužuju divljenje jer su bol pretvorili u opšti znak trajnog otpora zločinačkim idejama.
Oni su kao i mnogi pjesnici, novinari i druge značajne ličnosti u proteklim decenijama posvjedočili, da se zločin u Štrpcima ne može prikriti ćutanjem niti odlaganjem istrage, koju iz Beograda , komandnog centra 93, tek od prošle godine najavljuju.  Ovdje u Bijelom Polju osuđen je jedan od saučesnika. A šta je sa drugima? Šta je sa nalogodavcima koji su učestvovali u ubijanju nedužnih civila, na prostoru koji je kontrolisala beogradsko- podgorička komanda.

Na toj relaciji, u saradnji sa isturenim odjeljenima u BiH, nadležne institucije triju država treba hitno da nađu odgovorne i prekinu ovaj zločin u trajanju.

Prirodna je potreba čovjeka da potiskuje sećanje na tragične događaje jer život ipak, (za nekog) teče dalje, no ova društva neće moći da naprave zdrav iskorak u budućnost bez istinskog suočavanja s prošlošću. Ne zbog Evrope i Haga, nego zbog generacija koje dolaze.
Svako ko razmišlja o svom potomstvu nema pravo da o tome ćuti. I zbog toga je važno ovo spomen obilježje štrbačkim žrtvana u Bijelom Polju, Crnoj Gori, kao trajna prepoznatljivost suočavanja s prošlošću za kvalitet ljudskih odnosa u multinacionalnom i multikulturnom društvu.

Jedan veliki književnik je zapisao, "Kad mi je teško, bježim u samoću. Kad mi je još teže, tražim dobre ljude".
Rodbina otetih je prošla kroz sve samoće i traganja, pa ipak hoće da vjeruje u ljude.
Siguran sam da se danas možemo svi ponositi što je Bijelo Polje, povodom ovog spomenika okupilo i dobre ljude i umjetnike svjetskoga renomea. Vjerujem da bi i veliki poeta Risto Ratković bio ponosan, i da bi rekao, dajte mi taj spomenik blizu, da u njegovom odsjaju gledam kako teče Lim.

Znamo da neće biti lako, ali moramo naći snage i građanske hrabrosti da se odupremo svim pokušajima minimiziranja ili odgađanja postavljanja ovog spomen obilježja, i zbog toga pozivamo čelnike naše države i sve dobronamjerne ljude da pruže podršku opštini Bijelo Polje kako bi u što kraćem roku, na početku Parka pjesnika realizovala ideju uvaženog umjetnika Zlatka Glamočaka, mranor Štrbačkim žrtvama „Sahat života“.

Za porodice otetih putnika biće to iskaz pieteta prema stradalim a za mnoge iz okruženja i svijeta povod da dođu u Bijelo Polje, zaključio je Rastoder.

Putnici oteti iz voza u Štrpcima 1993.
(Po abecedi)

Adem Alomerović (1935-93
Džafer Topuzović (1938-93),
Esad Kapetanović (1974-93),
Fehim Bakija (1950-93),
Fikret Memović (1939-93),
Fevzija Zeković (1939-93),
Halil Zupčević (1944-93),
Ismet Babačić (1963-93),
Iljaz Ličina (1953-93)
Jusuf Rastoder (1953-93)
Muhedin Hanić (1966-93)
Nijazim Kajević (1963-93)
Rifat Husović (1958-93),
Rasim Ćorić (1953-93),
Senad Đečević (1975-93),
Safet Preljević (1971-93),
Šećo Softić (1945-93)
Tomo Buzov (1940-93).
Zvjezdan Zuličić (1960-93),

Pamtite, da se ne ponovi !