Povodom 19 godina od zločina u Štrpcima - otmice i likvidacije 19 putnika iz voza “Lovćen” na pruzi Beograd - Bar, predstavnici Foruma Bošnjaka Crne Gore položili su cvijeće na Spomen obilježje civilnim žrtvama u Podgorici. Forum Bošnjaka podsjeća da zločin nad putnicima iz voza Lovćen 671 u stanici Štrpci nije procesno ni humanitarno završen.

Presuda, samo jednom od saučesnika u zločinu, bez daljih istraga i utvrdjivanja odgovornosti, kao i u drugim slučajevima potvrdjuje izbjegavanje suočavanja s prošlošću.

Forum, stoga, i dalje očekuje stvaranje uslova za cjelovito prikupljanje podataka o stradanjima i posebno naglašava potrebu da se nastavi istraga i utvrdjivanje pune istine i odgovornost za učesnike i komandante svih zločina.
Očekujemo da predstavnici Crne Gore u komunikaciji sa najvišim predstavnicima Srbije i Bosne i Hercegovine zahtijevaju procesuiranja svih koji su na bilo koj način učestvovali u zločinima.
Crna gora ima obavezu i da učestvuje u daljim pretraživanjima terena na kojima se nalaze masovne grobnice i podstakne bržu identifikaciju žrtava.
Takođe, čekajući posmrtne ostatke i pravdu, i porodice žrtava žive na rubu egzistencije, pa pozivamo resorne Ministre i službe da ih obidju i obezbijede im adekvatnu materijalnu sigurnost.
Zbog trajne opomene,-da se ne ponovi,Forum podržava zahtjev rodbine otetih da se u Bijelom Polju što prije podigne spomenik OTETIM PUTNICIMA IZ VOZA U ŠTRPCIMA.
Iz putničkog voza „Lovćen“ br.671, koji je saobraćao na relaciji Beograd-Bar, 27. februara 1993. godine, podsjećamo, oteto je 19 putnika, od kojih osamnaest Bošnjaka i jedan Hrvat. Odvedeni su put Višegrada, gdje su zvjerski mučeni i na kraju ubijeni.

,,Pamtite oni imaju imena, ako budu zaboravljeni, bice to znak da za nas nema nade.“

ESAD KAPETANOVIĆ iz Bijelog Polja , imao je svega 19 godina a odveden je kada je iz Beograda pošao da se odazove vojnom pozivu, da odsluži redovni vojni rok.

ILJAZ LIČINA iz Bijelog Polja, imao je 43 godine, a u vozu je zatečen dok se vraćao sa posla da obidje svoju porodicu.

FEHIM BAKIJA iz Bijelog Polja, imao je 43 godine kome su takodje otmičari prekratili put od posla do porodice.

ŠEĆO SOFTIĆ iz Bijelog Polja, radnik ŽTP imao je 48 godina, otet je dok se porodici vraćao sa posla.

RIFAT HUSOVIĆ, iz Bijelog Polja, imao je 26 godina kada je otet i ubijen.

SEAD DJEČEVIĆ, iz Bara, imao je 16 godina, čekale su ga majka Djurdjina i sestra Dženeta.

ISMET BABAČIĆ iz Podgorice, imao je 30 godina kada su otmičari prekratili njegovu mladost zbog koje je njegov otac prepukao.

HALIL ZUBČEVIĆ iz Trebinja a tada raseljen u Rožajama, imao je 49 godina kada se tražeći izlaza za svoju porodicu, našao u vozu njegove sudbine. ( od njegovh posmrtnih ostatka, pronadjena je samo lobanja)

JUSUF RASTODER iz Berana, star 45 godina, radio je u Beogradu a Štrpci su postali njegova kobna sudbina a da to ni u snu nije mogao sanjati. (Ostaci njegovog tijela su pronadjeni,u jezeru Perućac 2011)

ADEM ALOMEROVIĆ iz Brodareva, star 59 godina, smrt ga je zatekla dok se sa posla iz Beograda vraćao porodici.

RASIM ĆORIĆ iz Prijepolja, star 40 godina, fabrički radnik, stradao kao i ostali zbog imena.(Ostaci njegovog tijela su pronadjeni u jezeru Perućac 2011)

FIKRET MEMOVIĆ iz Prijepolja, star 40 godina, radnik ŽTP, vraćao se sa posla kada je bez reda, samo zato što je Fikret, odveden i ubijen.

FEVZIJA ZEKOVIĆ iz Prijepolja, trgovac star 54 godine, slučajno u vozu a namjerno ubijen zbog imena.

NIJAZIM KAJEVIĆ iz Prijepolja, star 30 godina, radnik pribojske Pošte, podijelio je sudbinu ostalih sunarodnika.

MUHEDIN HANIĆ iz Brodareva, star 27 godina, vraćao se s posla kada je ime na njegovoj ličnoj karti bilo presudno da li će zagrliti majku koja ga je željno čekala.

SAFET PRELJEVIĆ iz Prijepolja, star 22 godine, vraćao se sa posla iz Beograda a nikad kući neće stići jer je bio Safet.

DŽAFER TOPUZOVIĆ iz Brodareva, star 55 godina, vraćao se iz Beograda s posla supruzi Ifeti, koja je ostala samohrana jer su živjeli bez poroda.

ZVEZDAN ZULIČIĆ iz Sarajeva, star 23 godine, student raseljen iz Sarajeva. Njegova majka Milka nikada neće shvatiti što baš on da bude žrtva mržnje.

TOMO BUZOV iz Beograda, vojni penzioner, da li kao hrvat ili tek tako, dopunio je broj 19 otetih i ubijenih, bez groba zbog IMENA.