Na današnji dan Srđan Aleksić je polagao za čovjeka. Omiljen mladić, sportista, iz kandži svojih sunarodnika sigurne smrti spasio je svog sugrađanina druge vjere i nacije. To se te 1993. godine i tog 27. januara u Trebinju plaćalo glavom. Na suđenju njegovim ubicama jedan od branilaca je rekao: „Tako mu i treba kad je branio baliju“.Na današnji dan Srđan Aleksić je polagao za čovjeka. Omiljen mladić, sportista, iz kandži svojih sunarodnika sigurne smrti spasio je svog sugrađanina druge vjere i nacije. To se te 1993. godine i tog 27. januara u Trebinju plaćalo glavom. Na suđenju njegovim ubicama jedan od branilaca je rekao: „Tako mu i treba kad je branio baliju“.
Počinjem ovaj zapis pred ponoć, završiću ga kad mine dvanaest, da bih mogao biti precizan: na današnji je dan, taj dan poslije, Srđan Radov postao buktinja. Nedokučiva vremenu.
Sve smo to mi: glina i vatra. Bio je to i Srđan Aleksić. On je norma, baš zato što jeste bio kao mi, a mi nismo kao on.
Ne bih se ovim povodom, ni s vjernicima ni s nevjerncima, kačio na temu postojanja Boga. Ali, ako ga ima, onda je onog dana kad je Srđan odbio da bude glina i kad je odbio da se pokori strahu, pokazao zašto je čovjeka izabrao za svog namjesnika na ovom svijetu. Njega, ne ni albatrosa ni lava. Ništa se ne može mjeriti, ničiji ni skok ni let porediti s uzletom čovjeka. Kad riješi da bude Srđan Radov.
Gledao sam Srđanovog oca kad je u Sarajevu primao odličje za mrtvog sina. Gariwo je njegovom Srđanu dodijelio nagradu za građansku hrabrost. Ličio je na orla u letu ranjenog pod krilom koji odbija da padne. Slušao sam kako govori o svom dječaku, kao da mu miluje kosu. Rade Aleksić, otac koji će se po sinu zvati. Možda i mi jednoga dana, možda i mi, budemo po Srđanu razaznavali put.
Slušao sam i sina jednog od onih koji su ubili Srđana. Može i to čovjek: natovariti kob vlastitom djetetu da ga po ocu zločincu prepoznaju. Ljudska je bezdušnost najveći bezdan.
Izbor je uvijek naš. Samo, nikad ne reci da čovjek letjeti ne može: jer dječak se jedan, stvaran i običan, vinuo u nebo.