Turska slikarka Betul Burnaz prikazala je 8.decembra, u podgoričkoj galeriji Udruženja likovnih umjetnika Crne Gore, izložbu radova pod nazivom ,,Segment kruženja’’.

Izložbu je organizovao Institut Yunus Emre koji djeluje i radi u okviru Ambasade Republike Turske u Podgorici.

Ova izložba je ,,gostovala”  u 15 gradova poput Beča, Budimpešte, Bukurešta, Istanbula, Ankare, Amsterdama, Berlina, Kelna, Duizburga, Varšave,Sarajeva... a nakon Podgorice će je vidjeti u Tirani i Skoplju.

Zanimljivo da je  Burnaz završila master studije na Odsjeku političkih nauka na Univerzitetu u Beču, kao i program certifikovanih kurseva iz Menadžmenta kulture i umjetnosti pri Kultur Konzepte Austria. Od 1995. godine Burnaz nastavlja edukaciju na polju umjetnosti u Istanbulu, Damasku i Beču, iz slikanja akrilnim i uljanim bojama, ebru umjetnosti, kaligrafije i tradicionalnih ručnih radova. Njeni radovi nalaze se u privatnim kolekcijama u Turskoj i izvan nje. Živi i radi u Istanbulu i Beču.Kritičari je smatraju pionirkom apstraktnog slikarstva u Turskoj, jer nastoji da naparvi harmoniju savršenog i nesavršenog.

– Mi Boga doživljavamo kao savršenstvo. Tako ga i nazivamo.  Ono što ja radim jeste da, kao čovjek koji nije savršen, pokušavam da predstavim, izrazim u svojim radovima Alaha koji je savršen. Pokušavam da  u svojim radovima na podlozi, koja je uglavnom apstraktna, sa nekim konkretnim motivima, kvadratima, krugovima i slično, predstavim Alahovo ime.

Rodila sam se na Istoku, a obrazovala na Zapadu. Takođe imam i iskustvo iz Damaska. Tako da se vidi u mojim djelima odraz sve ove tri različite civilizacije. Smatram da u mojim radovima pronalazi mjesto i ono što je kultura Istoka i ono što je kultura Zapada.

Burnaz kaže da se veoma  teško baviti  apstrakcijom, velika je konkurencija, a za usojeh smatra pomoć drugima.

-Suština je kako mi vidimo i kako doživljavamo svoj uspjeh. Šta je to zapravo uspjeh? Ono što se u današnje vrijeme podrazumijeva pod uspjehom, to je da ste prisutni svuda, da imate veoma izgrađenu karijeru, ali mislim da to ne treba tako tumačiti. Uspjeh u suštini nije to. Uspjeh se dešava u okviru našeg unutrašnjeg svijeta. Uspjeh je kada pomažemo drugima. Vrlo držim do toga, do toga mi je stalo i to je ono što zapravo smatram uspjehom.    

H.R.